24.06.2015.
Život koji danas živimo, čini nam se, ide ludo i brzo, poput svetlosti. Taj bljesak nam često pruža samo jednu priliku da budemo srećni, a mi tu priliku – propuštamo. Proletimo pored nje žureći da ispunimo neku od obaveza, kojima, izgleda, nikad kraja. A i ono malo vremena što nam ostane, provodimo prisećajući se šta smo sve propustili u prošlosti i praveći “pametnije” planove za budućnost.
A šta
radimo danas, sada? Danas čekamo da budemo srećni – jednog dana, misleći da
imamo čitavu večnost pred sobom. Danas čuvamo sreću i radost za budućnost, kao
da se “ne valja” da budemo srećni i radosni sada, odmah, ovde... I može se
desiti da čekamo dugo, veoma dugo, neku drugu priliku, neko pravo vreme, neki
drugi dan.... Koji? Ne znamo ni sami. A kad saznamo da sreća ne dolazi spolja,
već da živi u nama - možda će biti isuviše kasno.
Šta
nam je činiti? Otići na pusto ostrvo Pacifika, u oazu neke pustinje, na vrh Mont
Everesta… Ne vredi – svuda nosimo sebe i svoju sreću sa sobom. Pa, zašto je ne bismo otkrili baš
ovde gde smo sada? I to odmah! Možda ćemo stići da promenimo nešto što nam se
ne sviđa, da popravimo nešto što nam ne odgovara, da poboljšamo nešto što nam ne
valja, da pokrenemo nešto što nam ne ide… Baš mi ovakvi kakvi smo, sada i ovde.
Jer, kao što reče naš Ivo Andrić: "Čudno je kako je malo potrebno da čovek bude
srećan, a još čudnije kako upravo to malo nedostaje".
Jasna Simović, Holistic Life Coach
Нема коментара:
Постави коментар